Quo vadis?
Velike teme su na stolu danas - praštanje, izdajstvo, dobrota, porodica i smisao svega ovoga što nas okružuje.
Zanimljiv obrt u našoj kući ovih dana.
Kao i uvek, delimo međusobno dešavanja, ko rek’o, ko uradio, šta ko kome uz’o i zbog čega i hvatamo se kolektivno za najsočniju priču koja nam je nazanimljivija da je hirurški seciramo i analiziramo u našoj porodičnoj laboratoriji.
Zgodno je to sve, nas je sedmoro - muž, ja i četvoro dece, računajući tu i zeta. I taman smo različitih godina tako da je analiza svestrana, višeslojna i nema stagniranja.
Kad jedan stane, drugi uzima zalet, kad on posustane, evo ga treći uleće s potpuno svežom energijom i novim noževima.
Uglavnom, da vam ne dužim, slučaj se zasnivao na tome da je obećanje i dogovor prema jednom našem detetu bilo iznevereno (s naše tačke gledišta) od strane prijateljskog lica i da je način na koji je to urađeno takođe bio rođen za osuđivanje, čemu smo mi, dakako, svesrdno pristupili. Nismo štedeli.
Izdajstvo se inače u našim krugovima tumači kao najviši oblik ranjavanja to nismo skloni da praštamo, ni u teoriji ni u praksi.
Nevolja je samo u tome što je za nas taj pojam nekako “lako migoljiv” pa tako jednu veliku i tešku reč umemo da zalepimo i na neku neveštu komunikaciju, na nečije nevešto postavljene granice ili jednostavno na puno toga što nam se u datom trenutku nikako ne dopada.
To poverenje koje je rascopano kada po njemu (po našem viđenju) zvizne macola izdajstva, pretvori se u svileni pesak u sekundi i to onaj što procuri u sve pukotine i zauvek nestaje. Kao da ga nikada nije ni bilo.
Da meni mi dođemo na porodičnu terapiju, ja bih rekla - traumatska reakcija, nema zbora.
Uglavnom, dinamika naše rasprave je bila filmična. Podelili smo se u tabore.
Dvoje je smatralo da problem s osobom koja je počinila prekršaj treba razrešiti u dobronamernom razgovoru, s otvaranjem karata i prevazilasku sukoba. Asertivno i nežno.
Troje je smatralo da se ovo ni u jednom smislu oprostiti ne može, da nema potrebe ni za razgovorom, da je samim postupkom sve rečeno i da osoba koja je krivac zaslužuje izolaciju, prekid kontakta i prezir do kraja života. Okrutno i surovo.
Dvoje je bilo blago uzdržano, ali su inklinirali ka oproštaju. Nekako su delovali i umereno zainteresovani. S moje ostrašćene tačke, granica izdajstva.
Uvodili smo najprljavije podatke u raspravu - ko je kome šta uradio i zašto u celoj istoriji tog odnosa, tražili smo bilans u svemu i mahnito smo pregledavali to prijateljstvo do najsitnijih detalja što, znamo svi, kulturan svet ne radi. Al’ ko te pita, sekire lete.
Imali smo i dilemu da li pisati poruku ili lično saopštiti počiniocu o grehu koji se dogodio. Pisali smo poruke zajedno, ružne, lepe, britke i savitljive, pa smo ih brisali, izrugivali se jedni drugima, taman bismo napisali jednu detaljnu od million slovnih znakova, drugi tabor bi to oborio kao besmisleno, presenzibilno, sramotno i neadekvatno.
Diskusija je bila burna, poskidasmo se u majice, mahali smo rukama i možemo reći da smo se malo i drali u pokušaju da nadjačamo drugoga. Sve u svemu prava balkanska slika u jednoj kujni u centralnoj Evropi gde se rešava tako jedna važna stvar kao što je - nečiji odnos s prijateljem. Umal’ nismo pozvali protu da prijatelju očita Oče naš, jer stvar je preminula i onako.
O granicama nemojte ništa da me pitate, mislim da smo u tim trenucima svi, na čelu sa mnom, zaboravili da to uopšte i postoji.
Uglavnom, kada smo se umorili, posedali i zaćutali, miroljubivi tabor je svojom ušteđenom snagom odneo pobedu objavljujući tačan izbor reči i rečenica, mnogo nežnijih nego što smo mi to ikada želeli, a koje će biti poslate počiniocu u nadi da se sukob prevazići ipak može. Avaj, naše uzavrele balkanske glave, naročito ove matore i mudre, vrtele su rezignirano bradom. Ništa vi ne znate, deco!
Epilog priče, da vam skratim, jeste u tome da je s druge strane stigao odgovor otvoren i ljudski, najnormalniji, zdrav i porazan za nas, uzaludne ratnike koji mislimo da toliko toga znamo.
Oproštaj i povezivanje, kroz razumevanje i prihvatanje, prekrio je glavne glumce u tom aktu poput blaženog pokrova Bogorodice. Rane su se zacelile, mislim da su čak i nestale.
Ostala sam zamišljena i zahvalna što nas dete nije poslušalo.
Lekcije života stižu dok god dišemo i spremni smo da ih prihvatimo. Koliko nam malo treba da se pogordimo, da mislimo da puno toga znamo, da “čitamo” ljude i predviđamo rasplete.
I ne samo to, koliko smo nadmeni u tome da tome učimo i sopstvenu decu. Ne opraštaj! Nikako!
Sve to me je zaista zamislilo i odjekuje u meni evo par nedelja. Dobro je što me nije poslušala, zahvaljujem! I još se pitam koliko puta jeste i koliko je to teško sagledati sada, s ovakve jedne tačke.
U jeku nekog ludačkog ritma koji trenutno ima ova planeta, trese se ceo naš poredak koji znamo svih ovih decenija, deca rastu i postaju pametnija. Ali nekako, ne znam kako, uspevaju da zadrže i čistotu srca koju neretko i lično roditeljska ruka zasipa nečistotama. Odolevaju našoj grubosti, našim traumama, zvecka u grudima svež život spreman da se bori za dobre stvari.
Koliko je to važno i koliko smo svi blagosloveni da je tako!
Dakle, da zaokružim, kao i u bajci, tako i uovom našem životu - dobro pobeđuje. Izgleda je to tako uvek.
I kada vam to tako uopšte ne deluje, to ne znači da dobro ne pobeđuje - već da priči nije kraj.
Mislite o tome - ako
nije dobro - nije kraj.
PS. Ovo možete da tumačite i u odnosu na sve tekuće šrabotine u našoj realnosti, teške, ružne i neshvatljive. Meni ne deluje kao puka uteha već kao destinacija, na koju ste odlučeni da stignete.
U ovoj priči, dok su glave bile vrele, koristili su se i alati emocionalne ucene. To je prvo za čim posegne oslabljen čovek, onaj koji se oseća ugrožen i oglupi u milisekundi ne birajući sredstva kako će da od onog drugog dobije baš ono što mu treba.
Afekat često prate obrisi manipulativnih tehnika kojima smo skloni svi. Nevolja je ako se to uvreži kao redovan sistem u komunikaciji u nekom odnosu. Kao takav on je duboko oštećujući i ja zbog toga držim webinar “Emocionalna manipulacija - kako je prepoznati i kao se zaštititi” s 18.01.2025. To je subota, od 11h do 13h pričaću o toj temu vrlo detaljno i s puno praktičnih primera. Biće prostora i za vaša pitanja.
Takođe, ostaviću vam i jednu radnu svesku, praktično materijal o svemu tome koji ćete moći da koristite i posle tog susreta, a koji ima za cilj da jedno stanete na rep toj podmukloj zarazi koja korodira međuljudske odnose.
Cena tog susreta uživo iznosi 30eura, ali ko pohita i prijavi se do 31.12.2024, dobiće popust i njega će webinar koštati samo 20 eura. Toplo vam preporučujem da se priključite ako vas ova tema pronalazi jer se jako dugo bavim posledicama emocionalne ucene u interpersonalnim relacijama i zaista smatram da da što više nas ovlada tim znanjem, ovaj svet će postati bolje mesto za život.
Webinar uživo “Emocionalna ucena - kako je preponzati i zaštititi se”
18.01.2025 od 11h do 13h
Cena: 30eura 20 eura do kraja 2024.godine
Bonus: Radna sveska s praktičnim tehnikama i alatima