Gluvaći među nama (Kako da se bolje razumete drugima)
Volela bih da nas sve vidim da se malim, jednostavnim postupcima trudimo oko svog životića koji uvek trostruko vraća ulaganje energije i vremena kada nešto odlučimo da popravimo ili promenimo.
Čitav svoj radni vek ja se uglavnom bavim time šta ljudi govore i kako izgovaraju to što im je na umu. Time se bavim i ceo svoj mameći vek jer, čini mi se, retko podučavamo mladunčad da slušaju, uglavnom ih učimo da pričaju, kako da pričaju, šta se sme reći, šta se ne sme…
Deluje da se nekakvo značajno vreme umeću slušanja tokom odgoja naprosto ne praktikuje, što znači da je slušanje, ujedno i majka većine problema i jedan prilično divlji predeo.
Jednostavno, neko sluša lepše, nego lošije i to smatramo datostima, prođe dosta vremena dok skontamo da je to veština, a ne redak talenat. A veština se da savladati, ako postoji motivacija.
Evo, istraživanja nam pokazuju da većina ljudi (60–75%) tokom razgovora više razmišlja o tome šta će reći, nego što zaista sluša. Samo 25–40% pažnje zaista ide na ono što druga osoba govori.
Dokazano je da pričanje o sebi aktivira centre za nagrađivanje u mozgu – isto kao kada pojedemo čokoladu ili dobijemo novac. Naš mozak bukvalno uživa kada govori o sebi. Slušanje, opet, nije baš na listi zadovoljstava.
Dodatno, klasična studija iz oblasti komunikacije (Nichols & Stevens, 1957) pokazuje da kada osoba već u toku razgovora planira svoj odgovor, ona gubi i do 40% sadržaja koji sagovornik prenosi. To je kao da gledate film s pola titlova isključenih, na jeziku koji ne govorite.
Iz jednog psihološkog pravca nam dolaze saveti koji su se pokazali kao korisni i ja ću ih sada ovde ispisati, a vi pogledajte da li vam nešto od toga “leži”. Dakle, probajte na ove načine malo da popravite svoju veštinu slušanja, vredno je truda u svakom slučaju.
1. Recite sebi: „Sada slušam.“
Usmeravanje pažnje počinje od unutrašnje odluke. Ako to sebi tiho ponovite, verovatnije je da ćete zaista ostati prisutni.
2. Nemojte praviti nacrt odgovora dok druga osoba još govori.
Umesto toga, pokušajte u sebi ponoviti šta je osoba upravo rekla. To trenira fokus i prisustvo.
3. Postavite jedno iskreno, radoznalo pitanje.
Ne da biste delovali zainteresovano, već da biste zaista razumeli šta vam sagovornik pokušava preneti.Dodatna vežba: na kraju dana zapitajte se – koga sam danas zaista slušao? Ovo je nešto što i sama često radim. Samorefleksija je vežba vredna praktikovanja i na to uvek podstičem svoje klijente. Jedno je dolaziti na psihoterapiju, a drugo je polako u svoj život uključivati sisteme i obrasce koji se na terapiji uče i primenjivati ih svakodnevno.
To onda znači da su se “psihoterapijske čestice” posejale po našim životima i da polako počinju da daju dugo željene plodove.
E sad, nike ni svako “slušanje” isto. Nešto smo mi psiholozi to tu razvrstali, pa pregledajte i sami i malo porazmislite o svojim načinima slušanja ili o načinima kako vas slušaju ovi drugi, koji su vam važni.
Pasivno slušanje: Nema stvarne pažnje. To je često ono kad neko ventilira, a mi samo klimamo glavom i lutamo u mislima. Nekada, u roditeljstvu, pasivno slušanje ima svoju funkciju - nisu svi sadržaji zahtevni, ali je loše ako ne umemo da prepoznamo kada je važno da se uključimo.
Selektivno slušanje - iz sadržaja koji nam je predstavljen odvajamo ono što nas se tiče. Na primer, pričam o tome šta mi se desilo u saobraćaju i kako zamalo da se slupam, a i onako sam nervozna krenula s posla… A partner čuje samo ono što se njega tiče i kaže: “Aha, znači ipak si danas bila ljuta, tačno sam znao!!” i totalno zanemaruje sve ono što sam želela da podelim s njim.
Ocenjujuće slušanje: Slušam da bih presudila. Moja kći mi priča o stresu koji je imala na testu, a ja samo čekam da mi kaže da nije sve uradila kako treba i lovim rezultat koji ću onda da podvučem - Znači, opet si pala ispit! Nisi dovoljno učila! Ovaj način slušanja je recimo jako dobar u političkoj debati, ali je loše za porodične odnose.
Slušanje ustremljeno na rešenje: Ovo često srećem u partnerskom radu jer su muškarci mnogo više nego žene okrenuti ka rešavanju problema, dok žene imaju potrebu da emocionalno analiziraju situaciju kako bi je bolje razumele. Ovakav tip slušanja je ono kad vas neko prekine u pola izlaganja i odmah vam ponudi rešenje: “Znaš šta treba da uradiš? Samo ga ostavi!”. Nekada je i to dobro, ali ja bih dodala, samo kada nam to neko baš traži - Saslušaj ovaj problem i reci mi kako bi ti to rešila! Kada to nije slučaj, ovo može biti često preuranjeno, a i nepoželjno.
Aktivno slušanje: Slušanje 100%. Trebalo bi da bude zastupljeno na psihoterapiji. Tu se postavljaju pitanja, potvrđuje razumevanje: “Jesam li te dobro razumela?”. Ovakav vid slušanja posebno preporučujemo roditeljima, ali ne naravno 24h, već samo onda kada procene da njihovo dete želi s njima nešto važno da podeli.
Reflektivno slušanje: zlatna tehnika iz psihoterapeutske ordinacije. Saslušam, pa parafraziram i proverim da li sam dobro razumela. Primer: “Znači, ti osećaš da te on ne uzima za ozbiljno i to te jako iritira?” Praktikujte to kod kuće, s partnerima, prijateljima, decom, iznenadićete se koliko će ljudima prijati takav način komunikacije. Ponekad nam je zaista potrebno samo da nas neko istinski sasluša i razume, da bismo ugledali svetlo na kraju tunela.
Slušanje bez potrebe da reagujemo: Ovo slušanje je najviši stepen emocionalne zrelosti. Smireno, centrirano i sabrano možemo da primamo tuđe sadržaje bez potrebe da reagujemo, branimo sebe ili druge ili preuzimamo razgovor. Primer: “Ne bih sada da ti odgovorim, želim prvo da stvarno razumem šta govoriš.”
Ako ste stigli do ovde u ovom tekstu, već ste se naoružali određenim korisnim znanjem koje može da vam popravi kvalitet života, ako ga smestite negde u svojoj glavi.
Nezgodacija sa online sadržajima je što su nam informacije brzo dostupne, ali one baš zbog te svoje dostupnosti, teško prelaze iz kategorije “informacije” u kategoriju “znanje”.
Zbog toga nije loše vratiti se školskim navikama sa lepim sveskama u koju zapisujemo sve što želimo da sačuvamo od zuba brzine i vremena koji nas melje. Nekada je to ovakva jedna priča o umeću slušanja i par tehnika koje bih mogla da primenim, nekada je to recept koji mi je ovih dana hit, nekada su to ulaznice iz muzeja ili račun iz kafića u kom sam bila i koji ne želim da zaboravim. Sećate se svaštara? Navijam za to da im vratimo stari sjaj.
Volela bih da nas sve vidim da se malim, jednostavnim postupcima trudimo oko svog životića koji uvek trostruko vraća ulaganje energije i vremena da nešto popravimo ili promenimo. Toliko nam bude zahvalan.
Ako se pitate gde ste sad na toj svojoj mapi, samo pogledajte malo gde cvetate - da li je to vaše telo, studiranje, posao, ljubavni odnosi, prijateljstvo, roditeljstvo…. tu gde vam je fokus, tu gde ulažete - tu su vam i rezultati. Tamo gde kljoka, ne znači uvek da je do onog drugog, već to češće znači da je potrebno dodatno se lično angažovati (možda na neki drugi način).
Prihvatajući ovaj sistem, dobija se sjajan osećaj moći da na stvari možemo da utičemo. I možemo.
A taj osećaj je mio svakom čoveku.
Ako vam se dopao ovaj tekst, podelite ga s nekim kome bi mogao da znači.
A ako još niste deo naše stalne ekipe — prijavite se na newsletter listu.
Tu vas čekaju redovna pisma, ali i posebni sadržaji, pogodnosti i prostor koji gradimo za one koji žele da se menjaju uz podršku.
I još nešto važno: ako vam je teško, ako osećate da ne možete sami ili se samo pitate gde da počnete — slobodno se javite.
U našem savetovalištu rade terapeuti koji su tu da vas saslušaju, ponude termin, i to po cenama koje smo pažljivo osmislili da budu pristupačne.
Ne morate odmah znati koga da izaberete — dovoljno je da napravite prvi korak i napišete poruku.
Tu smo.
A ako još niste deo naše stalne ekipe — prijavite se na newsletter listu.