Ako mi ne ulepšavaš život, čemu sve ovo?
Danas se mnogi pitaju potpuno otvoreno - za šta ti meni služiš i kako planiraš to da radiš dugo i posvećeno, ako je moj životni fokus u tome da mi jednostavno što više i češće - bude lepo.
Prošle sedmice je do mene, kao i do mnogih drugih, dospeo savet žene koja je stručnjak za neke poslovne oblasti, ali ovoga puta nije govorila o oblasti u kojoj je stručna, već je podelila razmišljanje zapakovano u savet na temu veza i ljubavi.
Naime, ona se pomalo retorički, pomalo mangupski naglas pita: “Ako ne možeš da učiniš taj život koji ja već obožavam lepšim i kvalitetnijim, šta ćeš mi?”
Pritom misli na nekog potencijalnog partnera, romantičnog dakako.
Tema ljubavi, partnerstva i odnosa je neisrcpna inspiracija za svakog čoveka, a pitanje smisla te manifestacije se menjalo.
Svi znamo da je nekad partnerstvo bilo nužno i obavezno, ubrajalo je tu i mnoge egzistencijalne i sociološke aspekte. Vremenom se situacija nekako komplikovala, te je osim tog ekonomskog aspekta počelo da ubraja i druge duševne i duhovne teme i pitanja srca, da bismo danas dospeli na korektno klimav kamen.
Danas se mnogi pitaju potpuno otvoreno - za šta ti meni služiš i kako planiraš to da radiš dugo i posvećeno, ako je moj životni fokus u tome da mi jednostavno što više i češće - bude lepo. Kako misliš da tu učestvuješ? S čim? Ovo je moj cenjeni život u kome ti gostuješ samo dok ispunjavaš tu funkciju, poljubi il’ ostavi.
Prvo sam pomislila kako to čita dosta mladog sveta koji se baš danas i ovih dana međusobno ozbiljno ranjavaju u pokušaju da usklade korake.
I kako ova poruka može da ih osokoli da podignu visoke zidine koje će ih štititi od nemila, ali istovremeno, oni to ne znaju, to neće proći bez određene cene.
Tu cenu će platiti tako što neće učiti, neće savladavati te gore pomenute korake.
Možda neće upoznavati te zle druge, ali neće upoznavati ni sebe.
Neće ih ništa boleti (možda), ali vremenom će zaboraviti šta se sa osećanjima uopšte radi. Posebno kada ona nisu prijatna.
Stvarno smo nekako galopom prešli kroz istoriju od partnerstva radi novca, preko legalizacije zaljubljivanja i zanosa, da bismo stigli danas do tačke čistog, rukom branog sebičluka koji je uzeo maha.
Sebičluk koji se rascvetao u našoj kulturi indivdualizma nas ubeđuje - niko ti nije potreban. Baš niko. Može da ti bude blizu samo onaj koji ne smeta i onaj koji neprestano vrti pedale da bi tvoj srećni brodić lepo plovio.
Svi ostali koji nešto hoće, a posebno ako to nije isto ono što hoću ja, nepoželjni su.
Svi su danas potencijalno “persona non grata”.
Dok se premijerno emituje moj veličanstveni život u kome ja imam glavnu ulogu i crveni tepih, sporedne uloge dodeljujem kratkotrajno samo ako moram i to isključivo ako mi se ide niz dlaku.
Pa nije mi ovaj holivudski sjaj pao s neba, za njega sam se grdno pomučila i sada ga ne dam nikom.
Podseća to malo na: “My precious” i Goluma iz Gospodara prstenova, zar ne?!
A vredi reći i ovo: ta potreba da se životu prilazi s tog individualističkog aspekta prožetog vlastitim potrebama koje imaju za cilj da budu nepogovorno namirene, meni govori o velikom iskustvu bola osobe koja se tako deklariše, a koji se doživeo u nekim prethodnim iskustvima. Ta potreba signalizira da je plaćena velika cena kada je osoba pokušala da igra ples u dvoje, i može se reći da je to sveukupno do kraja bilo neuspešno.
Dakle, ni sebičluk koji zatičemo nije sasvim grozan, nikad ništa nije sasvim crno ili sasvim belo.
Ovo je, onda, više je strategija preživljavanja (nego osvojen princip pobednika) u potrebi da nas više nikada ništa tako strašno ne zaboli. A to je razumljivo, ta potreba. Mada ja ne bih savetovala da se njoj izlazi u susret, naročito ne tako dogmatično i javno.
Dakle, taj kriterijum - šta ćeš mi ti, ti osobo jedna, koja me opterećuješ i sa svojim potrebama i željama, nas odmah diskvalifikuje iz igre ličnog rasta i razvoja.
Jer čovek je sazdan da se razvija i raste - i prostor za to je u odnosu s onim drugim za nas obične smrtnike. Ili u umetnosti, tj u stvaranju, za one retke darovite.
I odnosi jesu teški i potrebno je mnogo ličnih veština i umeća da bi se tim brzacima uspešno plovilo, ali zato smo tu - da bismo učili.
A ne zato da bi nam bilo lepo.
Mada nam je povremeno (uz sve moguće cene koje za to plaćamo) i neizmerno i nezaboravno lepo. I to je tako.
Drš’te se. Tamara
Ukoliko imate neku važnu temu ili pitanje, na sajtu smo otvorili rubriku “Vaša pitanja i odgovori psihologa” i ukoliko vam nije momenat za psihoterapijski rad, a imate neko pitanje - javite se.
Podsećam vas da na naslovoj strani websajta imate mogućnost da uradite testove koji se koriste i u kliničkim uslovima za procenu nivoa depresije i anksioznosti, ako volite takve načine samoprocene, zbog vas su tamo.
Na blog strani se trudimo da budu stručni i manje lični tekstovi koji mogu da vas poguraju u lični rad, edukaciju ili zadovolje vašu radoznalost na neku temu.